S jedne strane moje djetinjstvo je bilo lijepo, srećno i ispunjeno, a s druge strane teško, stresno, izazovno, dramatično i traumatično; prožeto strahom, nespavanjem i napetošću.

Odrasla sam prije vremena, bivajući roditelj svojim roditeljima, i na svojoj koži osjećajući težinu života sa ocem koji nije imao snage da se odupre alkoholu. Ali upravo takvo odrastanje, sa njim takav kakav je bio (koji je živio u nemiru, a sa druge strane toliki mir oko sebe širio; paradoks života), pomogli su mi da otresem prašinu sa očiju, da tragam za istinom i da što manje osuđujem ljude i njihovo ponašanje.

I kao i svaka kćerka bila sam jako vezana za oca, koji je fizički bio kraj mene, ali duševno odsutan i emotivno nedostupan. Zbog toga sam bila tužna i ljuta, i tako gladna očeve ljubavi, pažnje i zaštite tragala sam za nadoknadom svega toga u spoljnom svijetu. To sam činila kroz ljubavne veze, birajući muškarce po godinama dosta starije od mene.

Odnos sa njima je otvarao stare rane i kopao do središta moje tuge, suočavajući me sa bolom i nezavršenim pričama iz ovoga, i iz prethodnih života. Sa njima sam liječila ranjenu dušu i poput zmije skidala stare slojeve kože. Doživjela sam najveću radost i dotakla ponor tuge.

Danas znam da su oni bili moji najveći životni učitelji i iscjeljitelji, i da me je svako iskustvo sa njima, kao i iskustvo siromaštva i gladi u ranim dvadesetim godinama, oslobodilo od iluzija koje su me držale podalje od sreće i uspjeha.

Ništa nisam izgubila, mnogo toga sam naučila: o sebi, životu, smrti, porodičnim i ljubavnim odnosima, muškarcima, ženama, seksualnosti, zdravlju, duhovnosti… Otkrila sam dublji i potpuniji smisao života.

I pošto smo i ti i ja, ljudi od krvi i mesa, u isto vrijeme i ranjivi i jaki, suočeni sa raznim životnim izazovima i sličnim životnim temama – samo na malo drugačiji način – vjerujem da između tvoje i moje životne priče postoji veza.

Vjerovatno zato i jesi ovdje, na ovom blogu. Ti u ulozi čitaoca, ja u ulozi pisca i nekoga ko je zaronio duboko u sebe nakon velike borbe sa ličnim, kolektivnim i predačkim zabludama.

I poslije svega što sam doživljela, danas sa sigurnošću mogu reći da je najljepši život – život u istini, jer sam na svojoj koži osjetila koliko laži sputavaju i bole, dok istina oslobađa i liječi.

I zato ću ti ovdje, na ovom blogu, pisati o istini koja nikoga ne isključuje i ne osuđuje. O istini koja osvjetljava najmračnije dijelove podsvjesti i duše. O istini koja daruje mir, slobodu, duboko razumijevanje i prihvatanje svih suprotnosti života. O istini koja podržava da u sebi i u drugima, prigrliš, i dobro i zlo, i svjetlo i tamu, i svetost i grešnost…

Jer Bog, Viša Sila, Izvor, Duša Svijeta, Univerzum… podjednako voli i svece i grešnike, i trijezne i pijane, i bogate i siromašne, i znane i neznane, i mudre i glupe, i moralne i nemoralne, i obrazovane i neobrazovane…

I dok iluzije (lične i kolektivne) i dalje lagano plešu oko nas, vrijeme je za skidanje vela i za razne životne, tabu i netabu teme.

A od svega što ovdje pročitaš, osjeti u svom srcu šta je ZA TEBE istina.

HVALA ti što si ovdje, u Svjetlosti Istine.